BILE JEDNOM...SILUETE KAO MOJA...- RECENZIJA NA WWW.KULISA.EU
BILE JEDNOM... (koreografija: Maša Kolar i Zoran Marković)
Osnovna priča Trnoružice poznata je svima, ili kao bajka ili kao istoimeni balet. Ipak, dobri poznavaoci sadržaja znaju da priča sadrži mnogo zanimljivih obrata i pikanterija koji ne dolaze do punog sjaja u prosječnom prepričavanju sadržaja. A taj ide otprilike ovako: lijepa princeza prokleta je umrijeti ranom smrću od uvrijeđene vile Carabosse. Vila Jorgovana uspijeva prokletstvo ublažiti u samo dubok i dugačak san. Nakon 100 godina sna, hrabri princ poljupcem budi princezu. Cijelo kraljevstvo se budi iz stoljetnog sna, Trnoružica i princ se zaljubljuju, ožene i žive još mnogo godina sretno i zadovoljno.
Manje nam je poznata originalna, ne tako pojednostavljena priča koja potječe iz francuske kolekcije sličnih bajki Charlesa Perraulta iz 17. stoljeća obogaćena grotesknim detaljima. Još manje nam je poznata priča naših 8 vila, kojima je već od samog pocetka nametnuta određena moralna opredijeljenost.
Moralom, mi ljudi, želimo "popravljati", ali vilama je moral stran, protuprirodan. On guši instinkte i strasti, čari emotivnog svijeta. Moral poznaje bijelo i crno. U svijetu naših vila granice bijelog i crnog su zamrljane, one se brišu. Vile nisu samo jedna uzgojena vrsta, popravljačice svijeta, i one imaju pravo na raskoš i osebujnost raznovrsnosti.
Ples ne ponavlja što literatura čini s pisanim riječima, ali vokabular ljudskog tijela u mutavoj gesti dostiže vilinske vrhove neopipljivog.
...SILUETE KAO MOJA (koreografija Igor Barberić)
"Deset plesačica u plesnoj priči inspiriranoj muzikom i poezijom američke punk folk pjevačice Ani Difranco.
U svijetu u kojem jos uvijek nema ravnoteže i jednakosti između muškog i ženskog principa.
U svijetu u kojem smo hipnotizirani sve dok ne nađemo svoj glas.
U okružju gdje je kameni otpor prema promijeni i slobodi maskiran kao lakoća postojanja...
...postoji nada, postoji taj neki mikro svijet koji mijenja taj svoj mikro svijet. Postoji otvoreno srce koje se mijenja (ili se jednostavno samo vraća na svoj početak), hrabro u lakoći postojanja.
Kao ravnoteža smo zamišljeni i stvoreni. Prema ravnoteži se uvijek želimo vratiti.
Nespretno, nesvjesno, ponekad nasilno.
Ova priča je samo jedna od priča o muškom svijetu u glavi žene, ispričana od muškog, kroz tijelo žene. "
izvedba: profesionalni plesni ansambl Kelkope
plešu: Tamara Savićević, Tamara Krčelić, Maja Krčelić, Aleksandra Naumov, Jasna Perin, Marija Stanković, Nikolina Končić, Jelena Vojković, Jelena Šarac i Tena Šarić
alternacije: Jelena Vojković, Maja Krčelić, Sonja Biglbauer, Adriana Marš, Marijana Topić i Tea Anzulović
oblikovanje programa i fotografija: Julija Vojković
